Imam li duhovni poziv?

[bdM]

Na duhovnim vježbama za dvaneastoricu mladića u remetskome Karmelu (9.-11. travnja 2010) promišljalo se o duhovnom pozivu.

Ovaj «topic» želi biti odjek toga promišljanja. Poziv je Božja inicijativa, njegov zahvat u nečiji život, dar. Netko ga doživi naglo – kao prekretnicu, netko pak postupno – kao polagano dozrijevanje. No čini se da iskustvo poziva u oba slučaja dotiče čitavoga čovjeka, svega ga pokreće, potiče ga da se nesebično i potpuno odazove. I kad se dogodi odaziv nastupaju duboki mir i radost unatoč mogućim problemima. Ako se pak poziv potiskuje, zanemaruje, previše odgađa nastaje nešto kao unutrašnja raspetost, nemir i nezadovoljstvo.

Nekad je razlog suzdržanosti kod odgovora nejasnoća, ali čini se da je većinom uzrok strah. Tu mi se čine jako znakovitima riječi Prve poslanice sv. Ivana apostola:
«Straha u ljubavi nema,
nego savršena ljubav izgoni strah;
jer strah je muka
i tko se boji, nije savršen u ljubavi» (1 Iv 4,18).

Čini se da su duhovne vježbe pomogle da ljubav poraste i da se strah polako smanjuje.
Kao da je sudionicima sad lakše povjerovati da su Isusove riječi «Pođi za mnom», «Hajde za mnom, učinit ću te ribarem ljudi», «Idi, prodaj sve i podaj siromasima a onda dođi i slijedi me» - upravljene upravo njima. Karmelićani su red Blažene Djevice Marije. Nije stoga neobično što je o. Vjenceslav za naslov obnove uzeo Marijine riječi sa svadbe u Kani Galilejskog: «Što god vam rekne, učinite!». Marija ohrabruje da se odgovori na poziv.

Kako sudionici vide ove primjedbe? Što im je najviše koristilo u ovome iskustvu zajedničkoga traženja? A i drugi, kako vi gledate na duhovni poziv – da se ostavi sve i krene za Isusom?

[PPRI]

Svi smo pozvani na svetost, pa stoga i na duhovni život jer tko je svet ima Duha Svetoga pa je i duhovan, stoga smo svi pozvani na duhovni život. Duhovno zvanje izabiru i oni koji ustraju u tome da se rastom u vjeri, u ljubavi, u dobroti, u milosrđu pune Duhom Božjim čak i onda kada je teško, a onda kada je najteže da ustraju usprkos svemu u ljubavi prema Bogu i da u toj ljubavi rastu. Tko ljubi Isusa? Onaj tko moli i u molitvi moli za tu ljubav, te da ona raste, a ne da ljubav nestane s vremenom. Uzor u Karmelu je Isus koji moli, a molitvom čovjek ustraje u tome da može ljubiti i praštati, i širiti mir, te duhovno rasti. Plod molitve su i duhovna zvanja.

[IT]

Imam iskustvo da ako prepustiš Gospodinu putove svoje kao dijete tati On vraća 100struko!
Dopusti da ti pokaže besplatnu ljubav!

[Vatra]

Oni koji traze istinu, pronalaze ju. Medjutim, nekad ju je potrebno traziti i u suradnji sa drugima. Ovakvi vikendi, kakav se dogodio u Remetama, mogu pomoci covjeku da se pridigne ako je posustao od potrage, da promijeni svoja stajalista i poglede vedro usmjeri prema gore. U osluskivanju da li smo izabrani, ponekad zelimo stvari sami raditi i tako nesvjesno gubimo vezu s vertikalom. Tako zapravo ne vjerujemo Onome koga zapravo trazimo. Ali ako smo zbilja izabrani i ako s povjerenjem pridjemo Isusu, tada odjednom nastupa mir. I po tome miru znamo da ce sve biti dobro. I sto god da se dogodi, bili mi odabrani ili ne, u nasoj dusi ostaje duboki mir.
"Non abbiate paura! Aprite, anzi spalancate le porte a Cristo! Non abbiate paura! Cristo sa cosa è dentro l'uomo. Solo Lui lo sa! (Ne bojte se! Pridjite, otvorite sirom vrata Kristu! Ne bojte se! Krist zna sto je u covjeku. Samo On to zna!)"... Ivan Pavao II.

[voltaren]

Jako dobro rečeno Vatra, slažem se u potpunosti, za razaznavanje poziva jako je bitna osobna molitva, molitva drugih te vodstvo brižne, duhovno zrelije osobe ili osoba, jako bitno, a često smo u napasti ili strahu ne tražiti ga. U Remetama za ta tri dana dobio sam odgovore na više pitanja nego u godinu i pol osobnog "razmatranja", putovanja po stranputicama i vrćenja u krug, iako sam te odgovore spoznao tek kad sam od tamo otišao. Čovijek puno mašta, i tu se svašta vrti po glavi, ali kad stvari stavi u praksu, postane puno jasnije. Još jednom hvala svoj braći na gostoprimstvu, savjetima i svoj ljubavi koju su nam pružili, Bogu hvala na njima.

[efata]

Meni se sviđa kako je PPRI naglasio molitvu. Po molitvi se postiže ljubav, po molitvi dolazi i zvanje. Moguće je i biti pozvan bez vlastite molitve (po molitvi drugih), ali ustrajati bez molitve - mislim da je nemoguće. Kad kažem "moliti" mislim na odnos između Isusa kao stvarne osobe i mene. Jer Isus poziva i kako ću poći za njim ako ga ne poznajem, ne susrećem, ne volim, a sve to dolazi po molitvi.

Slažem se s Vatrom da je važno zajedništvo u traženju. Susret u Remetama je raspirio vatru u nama. Duh Sveti nam je govorio jednima preko drugih. Ali baš za donošenje konkretnih odluka mislim da je jako važno imati duhovnog učitelja. Sv. Ivan od Križa na jednom mjestu kaže: "Duša sama, bez iskusnog učitelja, slična je užarenom, ali osamljenom ugljenu: mjesto da se jače užari, on se ohlađuje" (Izreke o svjetlu i ljubavi, 7).

Koji gušt prisjetiti se Ivana Pavla II. i njegovih snažnih riječi: "Ne bojte se otvoriti vrata Kristu!". Evo i u originalu njegova prva propovijed u kojoj je to rekao: https://www.youtube.com/watch?v=kqh9binRd5w (negdje nakon 20-ak sekundi).

Gospodine, hvala ti što nam govoriš.
"Daj mi, Gospodine, ono što tražiš i onda traži što god hoćeš" (Sv. Augustin, Ispovijesti, 10, 29).

[Sponsored content]