Koja korist od duhovnosti?

Zašto se uopće baviti duhovnošću?

Za redovnika je to jasno.
Veli sv. Ivan od Križa da je bavljenje duhovnošću za redovnika neophodno:
a) ako želi biti pravi redovnik i izvršiti ono što je Bogu obećao u svom redovničkom staležu (čistoću, siromaštvo i poslušnost);
b) ako želi napredovati u krepostima;
c) i ako želi uživati "slatke utjehe Duha Svetoga", makar što to bilo.

Vrijedi li isto za laike?

Kakva korist od duhovnosti?! Pa to je kao da pitaš "kakva korist od ljubavi?" Ne mislim da je za laike to manje bitno. Svakako da su redovnici po pozivu pozvani na intenzivniji duhovni život, no nisu li tijekom povijesti sveci koji su bili laici pokazali da duhovnost u svom najvišem stupnju nije "rezervirana" samo za osobe posvećena života. Uostalom, mi smo na svetost pozvani.

Slažem se, dapače i vjerujem da možda ima čak više pravih svetaca iz redova laika nego u redovima redovništva, ali dok je redovnicima njegovanje duhovnog života na neki način posao, obveza, čini se kao da za vjernika laika to nije, pa se pitam što bi to mene kao laika moglo motivirati da se bavim duhovnošću?

Ne razumijem zašto stalno inzistiraš na podjelama. U Kristu smo jedno-različite službe, isti poziv na ljubav. Svaki čovjek je pozvan na ljubav, na jedinstvo s Bogom. Djeca se Božja zovemo i jesmo, kaže sveti Ivan. I kao dijete priđi Ocu, priđi Kristovom ljubavlju vođen, pa ćeš prestati mjeriti domete. Jer tko je taj koji može izmjeriti domet ljubavi? Na križu Kristovu sve je o ljubavi i sebedarju rečeno. Misao se od tuda vraća neobavljena posla, no srce je srce, srce zna. Pa kada ponizno, stajući u istinu, Bogu prilazi nestaju sve podjele i sve računice. Neka Gospodin blagoslovi tvoje korake Njemu.